Feng shui je više od tradicije koja dolazi iz Dalekog Istoka. Od davnih vremena se primjenjivao kao tajna znanost u mističnim i kraljevskim krugovima. S vremenom su neka od znanja zaživjela i kod običnog puka. Danas je to umijeće kao jedan od načina za poboljšanja kvalitete života. To vrijedi i za pojedinca i za društvo u cjelini.
U posljednjih nekoliko desetljeća, feng shui je u zapadnim zemljama se značajno proširio. Iako je u Kini jedan od uobičajenih elemenata života već tisućama godina, interes se na Zapadu javio tek u osamdesetim godinama 20. stoljeća, i dosegao svoj vrhunac sredinom devedesetih godina. Sjedinjene Američke Države su upoznale feng shui već krajem 19. stoljeća, zahvaljujući “zlatnoj groznici” u kojoj su sudjelovali i imigranti iz Kine, uz ostale lovce na zlato iz raznih krajeva svijeta. Danas posvuda u svijetu postoje škole za učenje feng shuija. To više nije egzotični simbol isključivo Dalekog istoka, nego vještina koja se sve više uspješno koristi u svakodnevnom životu ljudi kao i u poslovnom svijetu. Među tipičnim primjerima moderne primjene feng shuija je grad Hong Kong. Brojne poslovne zgrade su izgrađene po pravilima feng shuija, a gusta naseljenost je izrazito složen zadatak za feng shui majstore, te se oni dovijaju nevjerojatnim rješenjima.
Osim drevnih povjesnih građevina kao što su Stonehenge u Engleskoj i drevne piramide širom svijeta (Egipat, Južna Amerika, Meksiko, Azija…), te nešto kasnije građene brojne crkve i katedrale kršćanskog svijeta i hramovi drugih religija, i suvremeni gradovi u svojim povijesnim ili poslovnim jezgrama sadrže drevnu simboliku u svojim tlocrtima cijelih dijelova grada, građevina i parkova.
Iako se to ne naziva feng shuijem, zajednički nazivnik je preslikavanje nebeskih odlika na zemaljske. Monumentalne građevine Starog Egipta su odražavale stanje na nebu (položaj važnih zvijezda kako u astronomskom tako i u astrološkom smislu), a isti principi su zadržani u kasnijoj gradnji.
Dakle, i u ostatku svijeta astrologija je od davnina bila važna u gradnji građevina za svakodnevnu upotrebu, od koji mnoge funkcioniraju i danas.
Tu je i naš glavni grad, Zagreb, koji ima dobar feng shui: staru jezgra grada štiti takozvana Kornjača (Medvednica) u zaleđini, na sjeveru, a posebne prednosti donosi Vodeni zmaj (rijeka Sava) na jugu.
Svi gradovi koji su izgrađeni u sličnoj geografskoj konfiguraciji uživaju posebne blagodati.
Feng shui predstavlja umjetnost i znanost uređenja životnog prostora. Riječi feng shui na kineskom znače “vjetar i voda”, što je prirodan naziv za disciplinu kojoj je glavni cilj od davnina bio pronaći sigurnu lokaciju za nastambu koja bi imala zaštitu od vjetra (feng) i stalan izvor vode (shui).
Guo Pu, kineski pisac iz Jin dinastije (prijelaz između 2. i 3. stoljeća nove ere) napisao je u svojoj knjizi jednostavnu rečenicu koja upravo to objašnjava “Chi leti na vjetru i rasipa se, a zadržava se kad naiđe na vodu”. Stari Kinezi su znali da postoji povezanost između kretanja planeta i Zemlje te njenih stanovnika. Dakle, znali su da postoji univerzalna sila koja prožima sve i da se prema njoj trebaju ispravno odnositi. Uzimali su u obzir kvalitetu energetskih polja nebeskih tijela, planete Zemlje i njenih stanovnika. Chi kao sila ili sveprožimajuća životna energija, koja se kreće svuda oko nas, upravo je najvažniji aspekt feng shui filozofije. Ukoliko omogućimo pravilan i nesmetan protok te sile, ona nas povezuje u harmoničnu cjelinu. Stari Kinezi su vjerovali da je sve što ih okružuje živo, te svaka feng shui škola zapravo uči kako uskladiti ljude kao živa bića sa živim bićima u okolini. Kako ljudi imaju svoje horoskope, tako i zgrade, koje su također živa bića, imaju svoje horoskope, pa možemo promatrati kako se horoskopi ljudi i zgrada slažu. Feng shui se može definirati kao drevno umijeće uređenja životnog prostora u skladu s prirodom i okruženjem u kojem živimo. Prema povijesnim nalazima, primjena feng shuija je stara barem 6000 godina. U prilog tome govori arheološki nalaz iz 1988. godine: pronađen je neolitički grob u provinciji Henan u Kini u kojem je tijelo pokopano u skladu s feng shui pravilima.
Feng shui je kod nas poznat po izgovoru feng šui, ali to nije jedini način izgovora. Na standardnom kineskom jeziku se ove riječi izgovaraju fang švei ili [fə́ŋ.ʂwèi] , što je drugi učestali izgovor, a često ga koriste ljudi koji imaju više kontakta s kineskim feng shui izvornicima. Također postoje i drugi načini izgovora, koji se razlikuju u različitim dijelovima Kine (npr. fung suei, fong si, fong sui).
Na standardnom kineskom jeziku piše se: 风水, a na tradicionalnom: 風水. Riječi feng shui (vjetar voda) su kineske riječi napisane na pinyinu (sustav romanizacije standardnog kineskog jezika). Pojednostavljeno se može reći da je to latinična transkripcija kineskog izgovora tako da ga ljudi iz engleskog govornog područja, koji ne poznaju kinesko pismo, mogu izgovoriti. Zašto engleski? Iz povjesnih i ekonomskih razloga, što je posebna priča.
Kinezi imaju poznatu i dugu tradiciju štovanja predaka. Puno prije nego što se feng shui razvio u danas poznati oblik (koji se odnosi na žive ljude) drevni su Kinezi koristili raspored zvijezda na nebu da bi pozicionirali grobove svojih preminulih. Na grobljima iz neolitskog razdoblja pronađeni su grobovi u kojima je glava tijela pokojnika okrenuta prema jugu jer se za jug oduvijek vjerovalo da donosi “dah kozmičke energije”. Za Kineze bilo je vrlo bitno da njihovi umrli imaju dobru chi energiju jer bi nedostatak iste mogao loše utjecati na potomke. Iz takvog je pozicioniranja grobova proizašlo i smještanje nastambi. Idealni ulaz kuće trebao bi biti okrenut prema jugu, a zadnja strana treba iza sebe imati brijeg, čija je uloga da smanji utjecaj vjetra. Takva kuća ima takozvanu zaleđinu, t.j. zaštitu ne samo od doslovne nego i od figurativne vjetrometine, a time su njeni stanari zaštićeni od nepoželjnih događaja u životu. U drevnoj Kini feng shui nije bio ezoterična disciplina koju su prakticirali samo rijetki članovi plemena, već je bio dio sveukupne kulture. Tako je poznato prema arheološkim nalazima da su već neolitski Kinezi gradili sela unutar lukova rijeka, što se smatra vrlo povoljnom pozicijom koja podržava umjereni tok sretnog chija.
Prema tradicionalnoj povjesti Kine, feng shui je, kao umjeće i znanost otkrio prvi vladar te zemlje, Fu Hsi (u 3. tisućljeću prije nove ere), koji je “gledajući prema gore, razmišljao o slikama na nebu, a gledajući dolje, uočavao obrise na zemlji“. Na taj je način shvatio zakone prirode i utjecaj svemirskih sila na sav život na zemlji.
Promatrajući nebo, stalnu izmjenu dana i noći, broj, raspored i kretanje mnoštva nebeskih tijela, stari Kinez je zaključio kako su u osnovi toga prikaza Neba matematička načela. Isto tako, promatrajući život i neprestanu izmjenu ljeta i zime, proljeća i jeseni, rasta i propadanja, života i smrti, Kinezi su zamjetili da se tu ponavlja isti matemetički redosljed i zaključili da je Zemlja samo odraz Neba, grubo materijalno utjelovljenje idealnih matematičkih odnosa, eterično ucrtanih u nebeskome svodu.
Feng shui uči čovjeka kako “ovladati” prirodom i vlastitom sudbinom, uzimajući u obzir utjecaje Neba i Zemlje, ali isto tako kako biti u skladu s prirodom. Prirodni oblici koji su specifični u svakom krajoliku mijenjaju utjecaj raznih vrsta energije u prirodi. Isto tako utječu zgrade sa svojom visinom i oblicima, ceste i mostovi. Kada biramo mjesto za gradnju, te utjecaje treba poštivati, kao i utjecaje nebeskih tijela koji se mijenjau iz sata u sat. Ukoliko položaj s kojim raspolažemo i nije najbolji, nedostatak se može popraviti korekcijom terena (prokopi, jame, umjetna brda od zemlje itd.) i drugim odgovarajućim mjerama.
Tri glavne kineske religije i filozofska učenja su taoizam, budizam i konfucionizam. Dok se budizam prvenstveno bavi životom poslije života, a konfucionizam čovjekom, taoizam se uglavnom koncentrira na prirodu i prirodni poredak i stoga je imao najveći utjecaj na razvoj feng shuija.
Taoizam se povezuje sa filozofom po imenu Lao Tzu koji je živio u 6. stoljeću prije nove ere. Taj je filozof zabilježio svoje uvide u knjigu Tao Te Ching, a zajedno sa svojim učenikom Zhuangzijem razvio je nauk koji govori o poretku i harmoniji prirode. Jedno od taoističkih vjerovanja koje se smatra najbližim feng shuiju glasi: “Priroda predstavlja najveću moć, a ljudi, kao dio prirode, mogu steći dobrobit tako da slijede zakone prirode. Zato što je priroda u savršenoj ravnoteži, kuća ili bilo koja druga struktura koju je stvorio čovjek može izazvati neravnotežu ako nije smještena na odgovarajuće mjesto. A, život van ravnoteže s prirodom na kraju dovodi do neželjenih posljedica za ljude.”
Iako je budizam odigrao važnu ulogu u povijesti Kine, tu je religiju u 6. stoljeću prije nove ere, u sjevernoj Indiji, osnovao Siddhartha Gautama koji je kasnije postao poznat kao Buddha (Probuđeni). Iako postoji više ogranaka budizma, zen budizam je onaj s najvećim utjecajem u Kini. Budističko vjerovanje zasniva se na Četiri plemenite istine: 1. sva živa bića pate, 2. želja uzrokuje patnju, 3. postizanje nirvane (prosvjetljenja) prekida patnju i 4. nirvana se može dostići kroz meditaciju i pravilno djelovanje, misli i stavove. Mnogi budistički hramovi sagrađeni su prema principima feng shuija te su npr. okrenuti su prema jugu i imaju brojna vrata (povezano s 8 strana svijeta, odnosno Ba gua ili Pa kua).
S druge strane, budizam je utjecao na razvoj feng shuija u vezi sa pogrebnim običajima. Zbog budističkog nauka o reinkarnaciji, osim što su grobove usmjeravali prema jugu, počeli su graditi posebne pogrebne komore s više slojeva zemlje i drugim raznim materijalima. Te su komore štitile duše preminulih su se pripremale za prelazak u idući život. Za vrijeme dinastije Ming, taoistički i budistički svećenici posvetili su puno vremena i energije usavršavanju feng shui principa.
Konfucionizam je osnovao Chiu Kong, poznatiji kao Konfucije, u 6. stoljeću prije nove ere. On je naglašavao važnost tri nauka: pravilno ponašanje, suosjećanje i štovanje predaka. Poznat je kao religija koja je visoko cijenila odgovornost pojedinca prema caru, državi i svojim bližnjima, konfucionizam je tijekom mnogih dinastija bio državna religija, a od samih početaka usko se povezuje sa taoizmom. Konfucijska kozmologija promatra svijet sačinjen od dva aspekta: li (oblika) i chi (energije) koji daje život oblicima. Osim dubokog štovanja predaka, još jedna poveznica s feng shuijem je drevni obred prema kojem se car morao seliti iz jednog u drugi sektor, od osam sektora svoje palače, kako bi u svako doba bio smješten u najbojem sektoru. To je osiguravalo zdravlje i napredak samog cara, a kroz to i napredovanje carstva. I danas se primjenjuje podjela stambenog ili radnog prostora u osam sektora koji okružuju unutrašnji, deveti (devet palača); u skladu s karakteristikama pojedinog sektora savjetuje se uređenje interijera.
Iako se razvijao pod utjecajem religija, feng shui nije religija. Na Dalekom istoku feng shui se smatra znanošću. U svakom slučaju, to je umijeće uređivanja prostora u kojem živimo.
Pet elemenata su: vatra, zemlja, metal, voda i drvo. U početku drevni feng shui majstori pripisivali svaki od elemenata određenoj regiji Kine te su došli do zaključka da svakom elementu također pripada i specifična boja, vremenski uvjet, godišnje doba, okus, svemirski pojam i vrsta chija. Jedna od modernih interpretacija elemenata u feng shuiju je sljedeća:
voda – sjever: crna, hladno, zima, slano, Mjesec, chi koji stremi prema dolje;
drvo – istok i jugoistok: zelena, vjetrovito, proljeće, kiselo, zvijezda, chi koji stremi prema gore;
vatra – jug: crvena, vruće, ljeto, gorko, Sunce, chi koji se uzdiže i širi na sve strane;
metal – zapad i sjeverozapad: bijelo, suho, jesen, ljuto, galaksija, chi koji sažima (usmjeren prema svojem središtu);
zemlja‐ centar, jugozapad i sjeveroistok: žuto, vlažno, ljetni solsticij, slatko, Zemlja, chi koji rotira.
Elementi su povezani u krug ili ciklus. Zavisno od smjera u kojem promatramo, elementi se podržavaju, iscrpljuju ili sukobljavaju. Ciklus podrške se promatra s lijeva u desno: voda podržava drvo, drvo podržava vatru itd. Ciklus iscrpljivanja: vatra iscrpljuje drvo, zemlja iscrpljuje vatru itd. Odnos sukoba ili kontrole ( u svakom slučaju napet i neusklađen odnos) nastaje kada povezujemo elemente tako da je jedan u kružnom nizu preskočen.
Svi predmeti, bića i pojave mogu se svrstati u pet elemenata, uključujući i karakterne osobine ljudi, što je povezano s astrologijom.
Kada naučimo prepoznati što pripada kojem elementu, svuda vrijedi ista simbolika. Nakon toga možemo zaključiti što u našem okružju nedostaje, pa to dodajemo, a, ako ima viška, onda oduzimamo, opet koristeći isti sustav, ista pravila (kroz uređenje interijera i eksterijera te na druge prikladne načine).
Koncept koji je usko povezan uz feng shui je koncept yina i yanga. Taj se koncept može sažeti ovako: sve što postoji sadrži dvije suprotne energije, dva pola. Uzmimo za primjer Mjesec i Sunce – dvije suprotne sile našeg svemira, yina i yanga. Mjesec predstavlja yin – tamnu stranu, a Sunce predstavlja yang – svijetlu stranu. Takozvani yin‐yang simbol ili tai chi simbol izgleda ovako: unutar tamne polovice kruga postoji svijetla točka, a unutar svijetle polovice tamna točka. Što bi značilo da iako su te dvije polovice suprotne, postoji povezanost između njih tako što yin uvijek sadrži barem trunčicu yanga i obrnuto. Rečeno riječnikom zapadne filozofije, radi se o “jedinstvu suprotnosti” , kako je to u zapadnoj filozofiji nazvao Georg Wilhelm Friedrich Hegel.
Pa kua je sustav koji proizlazi iz taoističke kozmologije. Bazira se na 8 trigrama nacrtanih od dvije vrste linija. Prva je puna linija koja predstavlja yang, a druga je prekinuta linija koja predstavlja yin. Svaki trigram je kombinacija tri takve linije. Doslovan prijevod riječi pa kua znači osam trigrama. Svaki od osam trigrama predstavlja boju, dio tijela, bolest, broj, obiteljski odnos, element i određenu stranu svijeta. Postavljeni su u osmerokut podijeljen na osam sektora najčešće sa tai chi simbolom u sredini. Na gornjoj strani osmerokuta se označava jug, a na donjoj sjever. Pa kua je vezan za stvarni položaj kuće/zgrade prema stranama svijeta, a u stara vremena su kineske zemljopisne karte imale označene strane svijeta također na taj način (jug gore, sjever dolje, obrnuto od zapadnih zemljopisnih prikaza). Uz pomoć Pa kua sustava određuju se povoljni smjerovi i lokacije.
I Ching, što u prijevodu znači Knjiga promjena, nastao je prije oko 5000 godina i smatra se najstarijom kineskom knjigom. Tijekom povijesti su carevi, vojskovođe i učenjaci tražili savjete u toj knjizi kad god su trebali donijeti važnu odluku, a i danas je feng shui majstori aktivno koriste. Knjiga objašnjava promjene prema principu suprotnosti koji je kasnije postao poznat kao koncept yin-a i yang-a. Međudjelovanje tih suprotnosti kreira chi koji je odgovoran za razvoj svemira, zemlje, ali i ljudi. I Ching je proročkog karaktera, a proročanstva se čitaju na temelju kombinacija heksagrama (nastalih od po dva trigrama). Do heksagrama, odnosno kombinacije trigrama, dolazi se tako da ispitivač, nakon što je postavio pitanje, slučajnim odabirom baca pomagala (na primjer, štapiće ili novčiće). Na osnovu dobivene konfiguracije pomagala određuje heksagrame i čita objašnjenja. Osnove I Chinga se koriste u objašnjavanju i usklađivanju odnosa između ljudi koji žive i/ ili rade u istoj sredini (stan, kuća, radno mjesto).
Magični kvadrat u feng shuiju je kvadrat podjeljen na devet polja (3 puta 3) u koja su upisani brojevi od 1 do 9 na taj način da njihov zbroj u svim pojedinačnim kolonama, dijagonalama i redovima daje broj 15. Lo shu je alat koji se koristi u sustavu Devet palača i u Pa kua sustavu kao osnova.
Koncept Devet palača, koji je poznat i kao Leteća zvijezda, zasniva se na astrologiji sedam glavnih zvijezda sazviježđa Velikog medvjeda i još dvije zvijezde pratilje (Polaris i Vega). Koristeći ovaj sustav, tlocrt kuće/ stana se dijeli na polja (devet kvadrata, kao Lo shu) i svakome od njih se dodjeljuje po jedan broj (od 1 do 9) i specifična značenja. Pomoću koncepta Devet palača određuju se još i povoljni položaji, smjerovi i utjecaji te predviđa budućnost.
Primjena zahtjeva specifične proračune. Zvijezde se kroz Lo shu kreću tako da na specifičan načim mijenjaju položaje iz mjeseca u mjesec, iz godine u godinu itd. Astrologija 9 ki i smjerologija počivaju na ovom konceptu.
Utemeljena na jugu Kine, u krajoliku bogatom planinama, oko 4. stoljeća naše ere, ta škola proučava odnos između formi. Forma se prije svega odnosi na izgled krajolika u koji treba smjestiti kuću, zgradu itd. Ta škola proučava izgled krajolika i odnos između oblika okoliša u kojemu se gradi kuća, zgrada, selo itd.; potrebno je ocijeniti da li je povoljan oblik planina, da li je povoljan položaj i oblik rijeke ili druge vodene površine te povoljnost ostalih značajki izgleda krajolika. Na osnovu toga feng shui majstor odlučuje kakav oblik i boju treba imati kuća, kako urediti okolinu kuće, a prije svega da li je lokacija uopće pogodna za gradnju kuće. Sastavni dio razmatranja povoljnosti lokacije za kuću prema ovoj školi je i provjera da li na lokaciji za gradnju ima lošeg utjecaja podzemnih voda ili drugih takozvanih geopatogenih zračenja.
Drevni Kinezi koristili su se simbolikom životinja (koja je povezana sa istoimenim sazvježđima) da bi predstavili pojedine oblike okoliša. Mjesto koje predstavlja „raj na Zemlji“ okruženo je Zmajem (višim planinama ili brdima) na istoku, Tigrom (nižim planinama ili brdima) na zapadu, Kornjačom (planinom ili brdom) na sjeveru, i pticom Feniks (ravnicom ili vodom) na jugu. Općenito, povoljnim se smatra sagraditi kuću na obronku planine ili brijega radi zaštite, smjestiti je unutar luka zavojite rijeke i to sve u područje koje ima plodnu zemlju dovoljno bogatu vegetacijom.
Ovo je nešto mlađa škola, nastala u vrijeme Sun dinastije (960.–1279. godine naše ere) u ravnijim krajolicima istočne i sjeverne Kine. Ta se škola zasniva na ideji da svaki od osam glavnih smjerova svijeta (sjever, sjeveroistok, istok, jugoistok, jug, jugozapad, zapad, sjeverozapad) ima drugačiju energiju i u skladu s njima treba uskladiti položaj građevina. Naziv je dobila po tome što koristi specijalni takozvani feng shui kompas koji je zapravo drevni astrološki kalkulator (Loupan) u čijem središtu se nalazi kompas. Učenje se više zasniva na preciznim matematičkim proračunima, astronomiji, astrologiji i numerologiji, a manje na intuiciji.
U razradi feng shui rješenja dobro je uzeti u obzir postavke obje škole, jer se time dolazi do kvalitetnijeg rješenja.
